Istina grupe građana Sarajeva o GRAS-u

Ovih dana svi pričaju svoju istinu o dešavanjima u JKP GRAS Sarajevo, nesreći njegovog tramvaja i demonstracijama.

Dobronamjerni to rade argumentima i činjenica, dakle istinom a drugi spletkama i izmisljotinama, dakle lažima.

Tekst koji mi objavljujemo plod je rada grupe savjesnih i odgovornih građana Sarajeva kojima je cilj istina i koji su se potrudili da do nje dođu i prezentiraju je javnosti. Svaki podatak brižljivo je pripreman i provjeren a mi smo dobili dozvolu da takav tekst objavimo: „Kada tri decenije ne održavate stan i kada od firme, koju ste angažovali da vam taj stan konačno renovira, krijete pravo stanje vaše nekretnine, onda nikako ne možete optužiti molera i zidara, jer vam je pao plafon. Dotični moler i firma koja je preuzela posao krivi su isključivo jer su se upustili u posao bez da su snimili stanje.

Godinama se dokumentacija o radu GRAS-a krila i sigurno ima još mnoštvo dokumenata koji su uništeni. Da se razumijemo, tragedija se nije smjela dogoditi, bolje da smo linije Ilidža – Baščaršija i Željeznička stanica – Baščaršija/Ilidža pojačavali Centrotransovim autobusima nego starim tramvajima. Sistem koji nam ubija djecu nije od jučer, zato sve ovo u cijeloj državi treba špahtlom sastrugati do cigle, a to će biti teško, jer su nama vitalni nacionalni interesi iznad naših i života naše djece.“

Stoga pogledajmo kako je to bilo prije… „Kako su SDA, vlada i „sindikalna mafija“ uništili javni prevoz Sarajeva?! ​ ​

KJKP GRAS Sarajevo nije preduzeće koje je „propalo“! GRAS je samo još jedna žrtva sistemskog ubistva s predumišljajem. Ono što se dogodilo nekadašnjem gigantu javnog prevoza nije rezultat „tržišnih okolnosti“ ili „teške ekonomske situacije“. To je rezultat tri decenije organizovane pljačke, političkog pokroviteljstva kriminala i namjernog uništavanja javnog dobra radi bogaćenja uskog kruga ljudi. ​

Ovaj izvještaj je „smrtovnica“ napisana na osnovu sudskih spisa, revizorskih izvještaja i forenzičke analize imovine onih koji su se bogatili dok su građani Sarajeva gubili živote u raspadnutim tramvajima.

​I. NULTA TAČKA ZLOČINA: Era Ibrahima Jusufranića (1989–2006) ​Svaka priča o propasti GRAS-a počinje i završava s imenom Ibrahim Jusufranić. Čovjek koji je preduzećem vladao 17 godina, pod direktnom zaštitom vrha SDA, postavio je temelje za finansijski kolaps. ​Kada je 2006. godine napustio direktorsku fotelju, Jusufranić iza sebe nije ostavio modernu firmu, već dug od 25,2 miliona KM. Taj dug nije nastao ulaganjem u vozila, već kriminalnim izvlačenjem novca. ​Dva stuba pljačke: ​Afera „Elesprom“ (Praonice fantomi) – GRAS je 2004. godine kreditnim zaduženjem kupio sisteme za pranje vozila od slovenske firme za 1,82 miliona KM. Struka je rekla „ne treba nam“, Jusufranić je sakrio taj izvještaj i kupio ih. Epilog? Mašine nikada nisu proradile. Stajale su neraspakovane 10 godina. Bačeno: 1,8 miliona KM + kamate. ​Afera „Hellner & More“ (Porodični biznis) – dok se kralo na rashodima, kralo se i na prihodima. Jusufranićev šurjak, Branislav Petrović, namjestio je tender za reklame svojoj firmi. GRAS je svjesno gurnut u gubitak da bi privatna firma porodice direktora zarađivala. ​

II. IMOVINSKI KARTONI: oni u vilama, GRAS u blatu! ​Najbrutalniji dokaz pljačke nije u papirima, već u nekretninama. Dok je GRAS tonuo u historijske dugove, porodica Jusufranić je doživljavala finansijsku renesansu. ​Istraživanja su dokazala frapantan nesrazmjer: u periodu najžešćeg zaduživanja GRAS-a, porodica Jusufranić (Ibrahim, supruga Smiljka, sin Jasmin) stekla je imovinu vrijednu 7,5 miliona KM. ​2005. godina: GRAS nema za dijelove. Smiljka i Jasmin Jusufranić kupuju poslovni prostor u Sarajevu i plaćaju 416.000 KM u gotovini („na ruke“) kako bi dobili popust. ​Rezultat: vile, stanovi, poslovni prostori i privatni univerzitet u Travniku. Sve to „zarađeno“ od direktorske plate u javnom preduzeću?!

 ​III. POLITIČKI POKROVITELJI: imena koja su potpisala propast! ​Jusufranić je bio samo izvršilac. Nalogodavci i zaštitnici sjedili su u vladama. GRAS je uništen jer je politika to dozvolila! ​U vrijeme vladavine Jusufranića predsjednik Nadzornog.odbora bio je Ajnadžić Nedžad tadašnji izvršni sekretar SDA.

1. FADIL NOVALIĆ I VLADA FBIH: saučesnici u utaji poreza! ​Gdje je bila država dok je GRAS gomilao 300 miliona KM duga za poreze?! Vlada FBiH na čelu sa Fadilom Novalićem (SDA) godinama je svjesno žmirila na kriminal epskih razmjera. ​Privatnu firmu bi blokirali za 5.000 KM duga. Ali GRAS, sa stotinama miliona duga prema Poreznoj upravi i UINO, nastavio je raditi. Novalićeva vlada nije tražila stečaj ni odgovornost; oni su političkom direktivom „štitili“ GRAS od zakona, kupujući socijalni mir našim novcem. Time su ozakonili praksu da se radnicima ne uplaćuje staž, stvarajući socijalne slučajeve od hiljada ljudi. ​

2. KANTONALNI „GROBARI“ (ministri i premijeri SDA)! ​Od 1996. do 2020. godine SDA je suvereno vladala Kantonom Sarajevo. Njihov učinak u brojkama je poražavajući: — broj kupljenih NOVIH tramvaja za 25 godina vladavine SDA = 0 (NULA)! ​Umjesto novih vozila, građanima su servirali „donacije“ otpada iz Konye i Amsterdama. Imena direktno odgovorna za nečinjenje: ♤ Suad Zeljković (SDA) i Adem Zolj (SDA) – premijeri u čijim mandatima je GRAS dotakao dno, a štrajkovi blokirali grad; ♤ ​Mujo Fišo (SDA) i Adi Kalem (SDA) – ministri saobraćaja koji su mandate proveli „analizirajući stanje“, dok su se tramvaji raspadali, a pruga postajala smrtonosna zamka; ♤ ​Jusuf Bubica (BPS/SDA): ministar koji je predlagao stečaj, ali nije imao hrabrosti da ga sprovede, jer bi to značilo sukob sa stranačkom bazom.

​IV. SIVA EMINENCIJA: Adnan Himzanija i sindikalna hobotnica! ​Dok su se direktori mijenjali kao na traci (Haris Kadić, Avdo Vatrić, Omer Hadžiomerović – svi redom politički poslušnici), stvarna moć ležala je u rukama Adnana Himzanije, dugogodišnjeg predsjednika Sindikata. ​Ovaj čovjek je godinama bio „vladar iz sjene“. U GRAS-u se nije moglo zaposliti (od čistačice do revizora) bez njegovog „amina“. Sindikat je korišten kao paravojna formacija stranke – kad god bi neko pokušao uvesti red, Himzanija bi organizovao nezakoniti štrajk i paralisao grad. ​Rezultat takvog „upravljanja“: GRAS je imao tri puta više administrativnih radnika nego što je potrebno, dok su vozila stajala, jer nije imao ko da ih vozi i popravlja. ​​

STATISTIKA SRAMOTE – SDA (25 godina) vs. DRUGI (4 godine): ​

1. Novi tramvaji

Era SDA (1996–2020): 0 (NULA)

Era Šteta (2020–danas): 25 novih Stadler tramvaja (+ naručeno još) ​

2. Novi trolejbusi

Era SDA: 0 (samo polovni otpad i donacije)

Era Šteta: 25 novih BKM trolejbusa ​

3. Pruga

Era SDA: „krpljenje“ rupa i farbanje starih šina

Era Šteta: kompletna rekonstrukcija pruge (Ilidža – Marijin Dvor) ​

4. Model upravljanja

Era SDA: kupovina socijalnog mira i uhljebljivanje stranačkih kadrova

Era Šteta: kreditno zaduženje za stvarne kapitalne investicije i imovinu Danas GRAS-om upravlja v. d. direktor Senad Mujagić, ali stvarni pokretač promjena je Ministarstvo saobraćaja KS na čelu sa Adnanom Štetom. Razlika je očigledna: dok su prethodnici (Fišo, Kalem, Zolj) kupovali polovne dijelove, ova garnitura je donijela najmodernija vozila u Evropi. To dokazuje da se moglo, samo se nije htjelo! Da bi se u potpunosti shvatila razmjera sarajevskog paradoksa, nije dovoljno gledati samo u finansijske knjige. Mora se analizirati politička drskost bez presedana. ​SDA, stranka koja je ostavila GRAS sa 300 miliona KM duga (slovima: tri stotine miliona), danas je najglasniji kritičar aktuelnih radova, kreditnih zaduženja i rokova isporuke. Ovdje se ne radi o opozicionom djelovanju, radi se o kolektivnom gaslightingu građana Sarajeva. Paradoks pruge: godinama nisu zamijenili ni metar šina. Kada je nova Vlada KS (Šteta) podigla prugu staru 60 godina da je zamijeni, SDA je kritikovala „gužve u saobraćaju“. ​Činjenica: gužve su direktna posljedica toga što oni nisu radili sekvencijalne remonte 25 godina pa se sada mora raditi sve odjednom. ​Paradoks vozila: kritikovali su izgled, boju i cijenu novih Stadler tramvaja. ​Činjenica: oni su građanima kao „novo“ prodavali turske donacije stare 40 godina u kojima su ljeti ljudi padali u nesvijest! Imati obraza prigovoriti na nabavku najboljih evropskih tramvaja nakon što ste vozni park pretvorili u groblje željeza, zahtijeva poseban nivo odsustva stida.

Najveći cinizam leži u tvrdnji da bi oni (SDA) to uradili „brže i jeftinije“. ​Imali su dvije i po decenije! ​Imali su apsolutnu vlast (od općine do Predsjedništva BiH)! ​Imali su budžete koji su se mjerili u milijardama! ​A ipak, ostavili su firmu u kojoj vozači nisu imali ovjerene zdravstvene knjižice, a tramvaji su iskakali iz šina kod RTV doma svake sedmice. Prozivati nekoga ko pokušava očistiti vašu septičku jamu zato što „smrdi dok se čisti“ je vrhunac političkog bezobrazluka. ​Oni ne napadaju rješenja zato što su loša; oni ih napadaju jer svaki novi tramvaj na šinama i svaki metar nove pruge predstavlja spomenik njihovoj nesposobnosti i kriminalu. Uspjeh sanacije GRAS-a je direktan dokaz njihovog neuspjeha!

Nakon tragične tramvajske nesreće, Vlada Kantona Sarajevo je pala. Premijer Nihad Uk podnio je ostavku, povlačeći sa sobom i ministra Adnana Štetu. Šteta je, prema vlastitom priznanju i svjedočenjima kolega, ostavku ponudio iste sekunde kada je saznao za tragediju. Nije kalkulisao, nije se krio iza komisija, nije bježao.

​1. ŠTETA vs. FIŠO, BUBICA I KALEM ​Pogledajmo istini u oči: ​Adnan Šteta: čovjek koji je donio 25 novih tramvaja, 25 novih trolejbusa i napravio novu prugu. Podnosi ostavku zbog moralne odgovornosti za sistem koji je zatekao u ruševinama. ​

Mujo Fišo, Jusuf Bubica, Adi Kalem (SDA ministri): ljudi u čijim mandatima su tramvaji iskakali iz šina, gorjeli u vožnji i u kojima su građani padali u nesvijest. Jesu li oni ikada podnijeli ostavku?! Ne. Oni su svoje mandate završili u udobnim foteljama, primajući „bijeli hljeb“.

​2. KAZNA ZA POKUŠAJ POPRAVKA ​Ostavka Adnana Štete šalje zastrašujuću poruku svakome ko u budućnosti pokuša nešto raditi u ovoj zemlji: Šteta je postao žrtva „tempirane bombe“ koju mu je ostavila SDA. Ta bomba (raspadnuti GRAS) je eksplodirala u njegovim rukama, baš u trenutku kada je pokušavao da je demontira. ​

Dok SDA botovi danas likuju nad njegovim odlaskom, činjenice ostaju uklesane u sarajevski asfalt – Adnan Šteta je jedini ministar u historiji Kantona Sarajevo koji je ostavio više nego što je zatekao! Svi ostali su ostavili samo dugove i hrđu. Njegova ostavka nije dokaz njegove krivice; ona je dokaz da u moru političkog blata još uvijek postoji zrno morala – nepoznatog pojma za one koji su GRAS uništili.“

Tekst je argumentovan i poetičan, zaključuje se da pisac dobro poznaje ovu temu. Čak je i pravopisno korektan.

Slažemo se sa skoro svime napisanim, a jedino se ne slažemo da su ostavke moralan čin, što smo već naveli u nekoliko svojih objava i komentara. Jer ko je narodu podvalio tu glupost da je davanje ostavki moralan čin pa svako malo se kod nas dešava da neko daje ostavke kao da smo djeca?! Vjerovatno nesposobni političari, jer teško da bi neko stvarno moralan i radan sa rezultatima rada dao ostavku ako nije kriv i tako prekinuo svoj dugogodišnji rad te ga dao nekom svom nasljedniku kao dar. Ali je nemoralnom i neradnom političaru vrlo lahko dati ostavku i pokupiti svoje prnje, jer nije ulagao svoj trud pa nema ni rezultate rada za kojima može žaliti. Dakle, nije moralno dati ostavku u najtežim trenucima ako nisi kriv i ako nisi direktno odgovoran! Moralno je suočiti se s problemom i ne dozvoliti neprijateljima države da profitiraju na tvojoj gluposti!

Pa je tako u ovom slučaju Nihad Uk pokazao da se ne zna suočiti s problemom, da nema jasan stav, da je podložan manipulacijama od strane nezrelog naroda, da nije sposoban za visoku političku funkciju i da nema rezultate svog rada za koje je vezan (a to se sve može reći i za većinu političara koji su činili vladu naše države prije rata, za vrijeme rata i 25 godina poslije rata).

U potpisu grupa građana Sarajeva!